4.10.2013. godine u Banja Luci je održan Okrugli stol „Zakon o zabrani diskriminacije u BiH: Izazovi u primjeni“ u konferencijskoj sali hotela „Palas“. Okrugli stol organizirali su Asocijacija za demokratske inicijative (ADI) i Centar za ljudska prava u Sarajevu u ime Mreže pravde u BiH – neformalne mreže koja okuplja 64 ne-vladine organizacija koje djeluju u sektoru pravde – uz tehničku podršku USAID Projekta razvoja sektora pravosuđa II. Okruglom stolu su prisustvovali vodeći predstavnici iz pravne oblasti djelovanja protiv diskriminacije, kao i stručnjaci za pitanja istraživanja, zagovaranja i javnog djelovanja u polju ljudskih prava, kao i predstavnici civilnog društva, medija i međunarodnih organizacija u BiH, ukupno 27 učesnika i predavača.

Cilj Okruglog stola bio je otvaranje komunikacije između nevladinog i vladinog sektora o stanju i problemima zabilježenim u provedbi Zakona o zabrani diskriminacije u BiH, te da kroz prezentaciju analize postojećeg zakonskog okvira učesnici identifikuju ključne nedostatke i probleme i ponude preporuke za efikasniju provedbu Zakona i unaprjeđenje stanja ljudskih prava u BiH.

Povodom ostvarenja ovog cilja predavači su tokom okruglog stola učesnicima prezentirali 5 tema koje se odnose na primjenu Zakona o zabrani diskriminacije u BiH.

–       Gdin. Čorni ispred Misije OSCE-a u BiH učesnike je upoznao sa uvodnim pojmovima diskriminacije, te procesnim odredbama Zakona i mehanizmima zaštite.

–       Ispred Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH gdin. Raosavljević je predstavio „Godišnji izvještaj o pojavama diskriminacije u BiH za 2012. godinu“ koji je pripremila Institucija ombudsmena/ombudsmana u BiH.

–       Gđa. Taraba ispred Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH prezentirala je Pravilnik o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u BiH, kao i Upitnik o prikupljanju podataka koji sadrži podatke o predmetima diskriminacije razvrstane prema obliku diskriminacije, oblasti u kojoj je diskriminacija evidentirana, osnovi diskriminacije, instituciji mjerodavnoj za postupanje i vrsti i ishodu postupka koji je vođen.

–       Gdin. Hogić tokom okruglog stola je prezentirao na temu „Primjena Zakona o zabrani diskriminacije posredstvom pravnih mehanizama za zaštitu ljudskih prava“.

–       Ispred udruženje „Vaša prava BiH“ gdin. Dragišić učesnicima je prezentrirao Zapažanja nevladinog sektora o nedostacima i preprekama koje proizilaze kroz implementaciju Zakona o zabrani diskriminacije u BiH.

Na osnovu prikazanih prezentacija, otvorena je diskusija učesnika i izlagača, te su izvedeni zaključci i preporuke s ciljem da primjena Zakona o zabrani diskriminacije u BiH bude što efikasnija u praksi.

Zaključak:

I pored toga što je Bosna i Hercegovina Zakonom o zabrani diskriminacije regulirala da svaki građanin ima pravo da uživa ustavom i zakonom zagarantirana prava bez diskriminacije po bilo kojem osnovu u praksi to nije slučaj. Uspostavljeni mehanizmi zaštite, nažalost nisu osigurali da svaka žrtva diskriminacije bude tretirana uz puno uvažavanje digniteta žrtve te da njena žalba bude tretirana na ozbiljan i povjerljiv način.

Iako je Zakon o zabrani diskriminacije stupio na snagu još 2009. godine, akcioni plan za njegovu provedbu još nije donesen. Rok za donošenje ovog akcionog plana je bio godina dana od datuma donošenja Zakona o zabrani diskriminacije. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je donijelo 2013. godine Pravilnik o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u BiH, kao i Upitnik o prikupljanju podataka koji sadrži podatke o predmetima diskriminacije. Pozitivan pomak je učinjen definisanjem mjerodavnih institucija za dostavu i obradu podataka, te planiranjem uspostave jedinstvene centralne baze podataka za evidentiranje slučajeva diskriminacije. Upitnik o prikupljanju podataka o predmetima dikriminacije, koji će institucije koristiti, u velikom će olakšati način prikupljana i obrade podataka. Međutim, sam upitnik treba doraditi pogotovo u pogledu definiranja oblika, i osnova diskriminacije te oblasti u kojoj je diskriminacija počinjena.

Iako je Zakon na snagu stupio još 2009. godine, sudska praksa evidentira veoma mali broj slučajeva u kojima je ovaj Zakon adekvatno implementiran.

Sa druge strane, građani nisu upoznati sa svojim pravima u mjeri u kojoj je to potrebno da bi na adekvatan način mogli zaštiti svoja prava. Većina osoba koje dožive diskriminaciju i nasilje ne podnose prijave protiv počinioca diskriminacije iz straha od otkrivanja njihovog identiteta.

Uloga nevladinih organizacija u pružanju pomoći žrtvama diskriminacije i dalje ostaje veoma velika, od zbrinjavanja žrtava, davanja savjeta i besplatne pravne pomoći žrtvama, do monitoringa sudskih procesa i zagovaranja za izmjene i dopune postojeće legislative. U okviru postojećeg zakona, poglavlje  koje regulira „Postupci za zaštitu od diskriminacije“, evidentiran je problem da sudovi na različit način interpretiraju član 20.,  a koji se odnosi na pokretanje kolektivne tužbe. U tri slučaja kada je NVO podnijela kolektivnu tužbu tri kantonalna suda su na različit način interpretirali nadležnost  NVO.

Preporuke:

• Izvršiti analizu zakonskih i podzakonskih akata, te pomoći zakonodavnim organima na svim nivoima vlasti u BiH kako bi se ostvarila ravnopravnost osoba sa invaliditetom, nacionalnih manjina i povratnika, i kako bi mogli uživati prava uključujući ljudska, građanska i politička prava na jednakoj osnovi kao i ostali građani BiH, što je ujedno i obaveza BiH prema međunarodnim konvencijama i standardima.
• U pogledu izmjena i dopuna Upitnika za prikupljanje i evidenciju diskriminacije ugraditi kategoriju invalida u oblike diskriminacije, te u osnove diskriminacije ugraditi seksualnu orijentaciju kao oblik diskriminacije.
• Insistirati na poštivanju rokova koji su predviđeni Pravilnikom, a tiču se uspostave centrale baze podataka za evidenciju slučajeva diskriminacije,
• Insistirati da mjerodavne institucije usklade svoje evidencije sa Pravilnikom, a kako to rok predviđa do 31.12.2013. godine,
• Unaprijediti saradnju između nevladinog sektora, Ministarstva za ljudska prava i ministarstava pravosuđa na svim nivoima, centara za besplatnu pravnu pomoć kako bi se navedene izmjene i dopune izvršile u skladu sa potrebama građana u BiH,
• U pogledu brige o žrtvama diskriminacije, a imajući u vidu diskriminatorne odredbe postojećih zakona o besplatnoj pravnoj pomoći koje se odnose na uslove za sticanje prava na besplatnu pravnu pomoć i teritorijalnu nadležnosti centara/zavoda za zastupanje žrtava raditi na unaprijeđenju postojećih sistema besplatne pravne pomoći,
• Zagovarati za usklađivanje sudske prakse koja se odnosi na pravo podnošenja kolektivne tužbe od strane nevladinih organizacija,
• Zalagati se da Centri za edukaciju sudija i tužilaca u oba entiteta ponovo uvrste u svoj edukativni program teme koje se tiču Zakona o zabrani diskriminacije,
• Nastaviti zagovaračke aktivnosti u cilju donošenja akcionog plana za Zakon o zabrani diskriminacije,
• Raditi na informiranju građana o postojećim mehanizmima za zaštitu od diskriminacije.

Na kraju diskusije, gđa. Ivandić se svim prisutnim srdačno zahvalila na izdvojenom vremenu i aktivnom učešću tokom okruglog stola, te obavijestila sve prisutne da će im zapisnik sa okruglog stola biti dostavljen na komentare.

Plan rada Okruglog stola možete preuzeti ovdje: Okrugli-stol-Agenda-4102013