U okviru projekta ,,Doprinos akademske zajednice zaštiti ljudskih prava u BiH“ koji implementiraju Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment i Asocijacija za demokratske inicijative, uz finansijsku podršku Evropske unije, dana 14.09.2021. godine u Istočnom Novom Sarajevu predstavljeni su rezultati „Studije mapiranja institucionalnog kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini“. 

Danas je održana prva od pet javnih rasprava koje će biti održane u Lukavici, a zatim i u Banjoj Luci, Tuzli, Mostaru i Brčko distriktu, s ciljem uspostavljanja i razvijanja strateškog dijaloga između institucija i akademske zajednice, organizacije civilnog društva, medija, studenata i drugih zainteresovanih subjekata o pitanju unapređenja politika zaštite slobode mišljenja i informisanja, slobode mirnog okupljanja i udruživanja i slobode kretanja u Bosni i Hercegovini.

U predstavljenoj Studiji su mapirane brojne odredbe domaćeg pravnog okvira koje su u suprotnosti sa evropskim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava, iako je Ustavom Bosne i Hercegovine propisano da su prava i slobode predviđene Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima, direktno primjenjive u Bosni i Hercegovini.

Posebno je istaknuto da je pravo na mirno okupljanje određenog broja ljudi na javno pristupačnom mjestu u cilju zajedničkog izražavanja otežano zbog propisivanja prestrogih zahtjeva i obaveza za organizatore ovakvih okupljanja, poput obaveze osiguranja reda i mira, obaveze imenovanja organizatora, redara, nadzornika i sl., pa sve do ograničenog izbora javnih površina na kojima se okupljanje može održati. Kada je u pitanju slobodno izražavanje svog mišljenja, propisani su prekršaji kojima se sankcioniše javno kritikovanje organa vlasti, što je u suprotnosti sa evropskim standardima i praksom Evropskog suda za ljudska prava. Zatim, prekršaji za iznošenje i širenje tzv. lažnih vijesti su propisani na nejasan i uopšten način, tako da građanima nije sasvim jasno šta je dozvoljeno, a šta nije kada je u pitanju iznošenje neistinitog sadržaja.

U Studiji je identifikovan čitav niz problema u praktičnom postupanju bezbjednosnih i pravosudnih institucija kada je u pitanju zaštita prava na slobodu mirnog okupljanja, slobodu mišljenja i izražavanja i slobodu kretanja. Radi se o slučajevima u kojima je primijenjena sila od strane policije radi prekidanja mirnih protesta koji su održani mimo zakonske procedure, primjeni prekomjerne sile prema učesnicima ovih protesta, hapšenju ljudi koji su uzeli učešće u javnim protestima, pa sve do njihovog prekršajnog kažnjavanja. Evidentiran je određeni broj neosnovanog kažnjavanja građana i neosnovanog pokretanja prekršajnih postupaka za radnje koje ne podliježu prekršajnoj odgovornosti. Primjer ovakvog postupanja je kažnjavanje građana koji su putem društvenih mreža iznijeli svoje kritike na račun vlasti, za šta su bivali prekršajno kažnjeni za prekršaje širenja lažnih vest i izazivanja panike u vezi pandemije COVID-19.

Pravo na slobodu izražavanja je izuzetno važno u društvu kao cjelini pošto je to osnovni preduslov demokratskog društva. Bez sloboda okupljanja i udruživanja, kao i slobode kretanja, nije moguće uživati demokratska prava i učestvovati u javnom životu i upravljanju zajednicom. Praksa Evropskog suda za ljudska prava ukazuje na značaj slobode štampe koji je, takođe, ključan za koncept demokratskog društva. Obaveza medija jeste da prenose informacije i ideje sa kojima javnost ima pravo da bude upoznata. Svako nezakonito i nerazumno ograničenje slobode prijema i „plasiranja“ informacija i ideja onemogućava štampu, odnosno medije da igraju „ključnu ulogu javnog psa čuvara“. Međutim, na temelju evropskih standarda, pravo na slobodu izražavanja podrazumijeva i odgovornosti pošto mogu biti u sukobu sa drugim pravima pojedinaca ili povređivati ta prava, na primjer, pravo na privatnost. U vezi s tim, član 10. stav 2. Evropske konvencije dozvoljava stavljanje ograničenja na ovo pravo u određenim definisanim okolnostima. Sloboda izražavanja sadržana je i ostvaruje se kroz slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, stoga se ovo pravo konvencijski normira na način da u sebi sadrži dužnosti i odgovornosti. To se objašnjava činjenicom da je dozvoljeno veće ometanje prava slobode izražavanja nego bilo kojeg drugog prava. Evropski sud to tumači tako što neke osobe, po svojoj poziciji u društvu, mogu biti izložene većem ometanju od ostalih. Na primjer, vojnici, policajci ili državni službenici su na pozicijama koje su usko povezane sa državom i stoga, na tom osnovu, mogu biti podložni većem ometanju prava izražavanja nego druge osobe.

Studiju možete preuzeti ovdje.