U prostorijama Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, 05. oktobra 2021. godine održano je, treće po redu predstavljanje rezultata ,,Studije mapiranja institucionalnog kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini”.
Predstavljanje rezultata je otvorio prof. dr Amir Karić, dekan Pravnog fakulteta u Tuzli, koji je izrazio zadovoljstvo što je fakultet imao priliku da bude domaćin ovakvog događaja, kao i što je uposlenik ove visokoškolske institucije uključen u projekat u okviru koga je izrađena Studija. Profesor Aleksandar Ivanović je, sa pozicije autora Studije, predstavio rezultate sprovedenog istraživanja. Profesorica Dženeta Omerdić je predstavila evropske standarde zaštite ljudskih prava u sferi slobode mišljenja i izražavanja, slobode mirnog okupljanja i slobode kretanja, dok je profesorica Ljiljana Dapčević-Marković govorila o dobrim praksama bezbjednosnih institucija u skladu sa odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Učešće na predstavljanju rezultata su uzeli predstavnici akademske zajednice iz Zenice, Doboja, Tuzle i Bijeljine, predstavnici pravosudnih institucija iz Zvornika, Tuzle i Bijeljine, predstavnici Ministarstva pravde i uprave Zeničko-dobojskog kantona, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, predstavnici nevladinih organizacija iz Gradačca, Doboja, Gračanice, Bijeljine i Tuzle. Od strane predstavnika policijskih uprava Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona kao problem je apostrofirano pitanje stanja zakonodavstva u oblasti javnog okupljanja. Istaknuto je da se u praktičnoj primjeni odredaba ovih zakona policijski službenici nalaze u nezahvalnom položaju. S jedne strane im se zakonom i od strane pretpostavljenih nalaže određeno postupanje u cilju zaštite javnog reda i mira, omogućavanja neometanog odvijanja saobraćaja i sl., dok im se sa druge strane nameće obaveza zaštite prava građana na izražavanje određenog stava kroz mirno okupljanje.
Posebno je ukazano na problem tzv. spontanih okupljanja, okupljanja u pokretu, okupljanja na saobraćajnicama, raskrsnicama i sl. Problem predstavlja nepreciznost odredbi ovih zakona, koje ne nude jasna uputstva, već prije svega daju diskreciona ovlašćenja predstavnicima izvršne vlasti u rješavanju određenih problemskih situacija u smislu javnih okupljanja.
