Dana 29. oktobra 2021. godine, u hotelu ,,Bristol” u Mostaru, održano je četvrto po redu predstavljanje rezultata ,,Studije mapiranja institucionalnog kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovni”.
Predstavljanje rezultata je uvodnim izlaganjem o ciljevima projekta otvorio doc. dr Davor Vidaković, profesor Pravnog fakulteta u Lukavici. Autor Studije, prof. dr Aleksandr Ivanović, profesor Pravnog fakulteta u Lukavici, prisutnima je predstavio rezultate sprovedenog istraživanja kojim su identifikovana institucionalna kršenja ljudskih prava iz oblasti slobode mišljenja i izražavanja, slobode mirnog okupljanja i slobode kretanja; zaključke do kojih je došao u izradi Studije, kao i preporuke za unapređenje stanja na polju zaštite ova tri ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Prof. dr Dženeta Omerdić, profesorica Pravnog fakulteta u Tuzli, je kroz tumačenje odredaba Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i interpretaciju pojedinih slučajeva iz prakse Evropskog suda za ljudska prava, prisutnima izložila evropske standarde o pitanju zaštite tri naprijed navedena ljudska prava.
Predstavljanju rezultata prisustvovali su predstavnici Sveučilišta u Mostaru, kao i Univerziteta ,,Džemal Bijedić” iz Mostara, predstavnici Ministarstva pravde i uprave Hercegovačko-neretvanskog kantona, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova Zapadno-hercegovačkog kantona, predstavnici Kantona 10 Livno, predstavnici Hercegovačko-neretvanskog kantona, predstavnici PU Trebinje i nevladine organizacije.
Tokom diskusija koje su vođene po izlaganju panelista, predstavnici Ministarstva pravde i uprave ukazali su na problem neusklađenosti prekršajnog zakonodavstva na nivou Bosne i Hercegovine, što jednim dijelom dovodi do postojanja pravne nesigurnosti u smislu neadekvatne primjene pravnih normi materijalnog i procesnog prekršajnog zakonodavstva od strane policije i sudova. Pored ovoga, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova su istakli da je u sva tri naprijed navedena kantona pokrenuta inicijativa za izmjene i dopune zakona o slobodi mirnog okupljanja, te da su svjesni izazova u smislu adekvatnog normiranja oblasti koja se odnosi na udruživanje građana radi javnog izražavanja zajedničkog stava odnosno mišljenja.
